gl. svrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. òdronī, 3. l. mn. òdronē, aor. 3. l. jd. ȍdronī, prid. r. odrònio, prid. t. òdronjen〉 odlomiti dio stijene, tla ili kakve tvrde i lomljive podloge [~ stijenu] • odròniti se 〈povr.〉 u dijelovima otpasti od kakve tvrde i lomljive podloge, obično pod djelovanjem atmosferskih utjecaja [Zemlja se odronila nakon poplave.]; Vidski parnjaci: odronjavati, odronjivati