gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. odrònjāvā, 3. l. mn. odronjávajū, aor. 3. l. jd. odronjáva, imperf. 3. l. jd. odrònjāvāše, prid. r. odronjávao, prid. t. odrònjāvān〉 odlomljivati dio stijene, tla ili kakve tvrde i lomljive podloge [~ stijene] • odronjávati se 〈povr.〉 u dijelovima otpadati od kakve tvrde i lomljive podloge, obično pod djelovanjem atmosferskih utjecaja [Zemlja se odronjava nakon poplave.]; sin. odronjivati; vidski paranjak: odroniti