gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odsijéčem, 3. l. mn. odsijékū, imp. odsijéci, aor. òdsjekoh, prid. r. òdsjekao, prid. t. odsjèčen, pril. p. òdsjekāvši〉 1. sijekući odvojiti dio od cjeline [~ granu] 2. pren. oštro odgovoriti, odlučno izreći što [neljubazno ~]; vidski paranjak: odsijecati