gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. odùmirē, 3. l. mn. odùmirū, aor. 3. l. jd. ȍdumira, imperf. 3. l. jd. odùmirāše, prid. r. odùmirao〉 1. prestajati s radom i nestajati [tkivo odumire; Tuberkulozne stanice odumiru dvanaest sati nakon početka liječenja.] 2. umiranjem pojedinih predstavnika vrste ostajati bez potomstva [Ta vrsta odumire.] 3. pren. prestajati postojati [Stari zanati odumiru.]; vidski paranjak: odumrijeti