gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdvājām, 3. l. mn. odvájajū, imp. òdvājāj, aor. odvájah, imperf. òdvājāh, prid. r. odvájao, prid. t. òdvājān〉 1. dijeliti dio od cjeline ili iz skupine [~ bjelanjak od žutanjka; ~ dijete od majke]; sin. (izolirati); vidski parnjak: odvojiti 2. razlikovati jedno od drugoga [~ dobro od zla]; sin. dijeliti, lučiti • odvájati se 〈povr.〉 1. napuštati kakvu skupinu, odlaziti s kakva mjesta [~ se od kolone] 2. prestajati slijediti što, prestajati biti s kim ili čim u nizu [Listovi se odvajaju od korica.; Pruga se odvaja od glavne ceste.]; vidski parnjak: odvojiti se v. pod odvojiti