gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odvèdem, 3. l. mn. odvèdū, imp. odvèdi, aor. odvèdoh, prid. r. òdveo, prid. t. odvèden〉 1. vodeći koga napustiti određeno mjesto [~ oca iz grada]; ant. dovesti; vidski parnjak: odvoditi 2. vodeći koga dospjeti otkamo na određeno mjesto [~ oca u grad]; ant. dovesti; vidski parnjak: odvoditi 3. prouzročiti da tko dospije u kakvu situaciju [~ u propast]