gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdvojīm, 3. l. mn. òdvojē, imp. odvòji, aor. odvòjih, prid. r. odvòjio, prid. t. òdvojen〉 odijeliti dio od cjeline ili iz skupine [~ bjelanjak od žutanjka; ~ dijete od majke]; sin. (izolirati) • odvòjiti se 〈povr.〉 1. napusti kakvu skupinu, otići s kakva mjesta [~ se od kolone] 2. prestati slijediti što, ne biti s kim ili čim u nizu [Listovi su se odvojili od korica.; Pruga se odvojila od glavne ceste.]; vidski paranjak: odvajati