gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odvúčem, 3. l. mn. odvúkū, imp. odvúci, aor. odvúkoh, prid. r. òdvūkao, prid. t. odvùčen, pril. p. òdvūkāvši〉 1. vukući odvesti koga ili što s određenoga mjesta [~ drva iz dvorišta]; vidski parnjak: odvlačiti 2. vukući odvesti koga ili što na određeno mjesto [~ drva u dvorište]; vidski parnjak: odvlačiti 3. pren. nagovoriti koga da kamo ode unatoč njegovoj nezainteresiranosti ili protivljenju [Odvukli su ga na utakmicu.] • òdvūći se 〈povr.〉 teškim korakom, polako otići [Odvukao se niz ulicu.; Odvukao se do kreveta.]; ant. dovući (se)