okòpati
gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. okòpām, 3. l. mn. okòpajū, imp. okòpāj, aor. okòpah, prid. r. okòpao, prid. t. ȍkopān〉 kopajući prevrnuti zemlju i ukloniti korov oko biljaka [~ kukuruz; ~ vinograd; ~ vrt]; vidski parnjaci: okapati, okopavati