gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òkupīm, 3. l. mn. òkupē, imp. òkupi, aor. òkupih, prid. r. òkupio, prid. t. òkupljen〉 ujediniti više ljudi ili kakvih snaga na istome mjestu ili za isti zadatak [~ društvo za igru; ~ vojsku] • òkupiti se 〈povr.〉 s različitih strana doći na jedno mjesto [Okupili smo se pred školom.]; sin. sabrati se v. pod sabrati; sin. skupiti; vidski paranjak: okupljati