im. m. 〈G oltára, I oltárom/oltárem; mn. N oltári, G oltárā〉 rel. 1. povišeno mjesto u kršćanskoj crkvi na kojemu se odvija dio mise, obično u obliku stola 2. mjesto na kojemu se prinose žrtve; sin. žrtvenik ♦ dovesti (odvesti i sl.) koga pred ~ vjenčati se s kim