gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. onemògūćīm, 3. l. mn. onemògūćē, imp. onemogúći, aor. onemogúćih, prid. r. onemogúćio, prid. t. onemògūćen〉 oduzeti komu mogućnost ili priliku da što učini [~ napredovanje]; sin. (blokirati); ant. omogućiti; vidski parnjaci: onemogućavati, onemogućivati