Rezultati pretraživanja za: oneraspoloživati

  • oneraspoložívati

    gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. oneraspolòžujēm, 3. l. mn. oneraspolòžujū, imp. oneraspolòžūj, aor. oneraspoložívah, imperf. oneraspolòžīvāh, prid. r. oneraspoložívao, prid. t. oneraspolòžīvān dovoditi koga u stanje lošega raspoloženja, činiti da tko bude loše volje [~ društvo; ~ roditelje] • oneraspoložívati se povr. dospijevati u stanje lošega raspoloženja, postajati loše volje [Oneraspoloživao se zbog loših rezultata.]; ant. oraspoloživati; vidski paranjak: oneraspoložiti

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga