gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òpālīm, 3. l. mn. òpāle, imp. opáli, aor. opálih, prid. r. opálio, prid. t. òpāljen〉 1. 〈prijel.〉 zbog velike vrućine ostaviti trag na površini čega [Opalilo ga ja sunce.] 2. 〈neprijel.〉 izbaciti streljivo (o vatrenome oružju) [~ iz puške; Puška je opalila.]; sin. puknuti • opáliti (se) 〈prijel.〉 pren., razg. jako udariti koga ili što [Opalio ga je batinom.; Opalila se po nozi.]