gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ȍpijēm, 3. l. mn. ȍpijū, imp. òpīj, aor. òpih, prid. r. m. ȍpio, ž. ȍpīla, s. ȍpīlo, mn. ȍpīli, prid. t. opìjen〉 1. dati komu ili nagovoriti koga da pije alkoholno piće do stanja pijanstva; sin. napiti 2. učiniti koga opijenim [Opio me miris ruža.] • òpiti se 〈povr.〉 1. postati pijanim; sin. napiti se v. pod napiti 2. postati opijenim; vidski paranjak: opijati