gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. opùstošīm, 3. l. mn. opùstošē, imp. opùstoši, aor. opùstoših, prid. r. opùstošio, prid. t. opùstošen〉 pretvoriti u pustoš, uništiti sve što je vrijedno i važno [Rat je opustošio zemlju.]; sin. poharati