gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. oraspòložīm, 3. l. mn. oraspòložē, imp. oraspolòži, aor. oraspolòžih, prid. r. oraspolòžio, prid. t. oraspòložen〉 dovesti koga u stanje dobroga raspoloženja, učiniti da tko bude dobre volje [~ društvo; ~ roditelje] • oraspolòžiti se 〈povr.〉 postati dobre volje [Oraspoložio se zbog dobrih rezultata.]; sin. raspoložiti; ant. oneraspoložiti, ozlovoljiti; vidski paranjak: oraspoloživati