gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. oraspolòžujēm, 3. l. mn. oraspolòžujū, imp. oraspolòžūj, aor. oraspoložívah, imperf. oraspolòžīvāh, prid. r. oraspoložívao, prid. t. oraspolòžīvān〉 dovoditi koga u stanje dobroga raspoloženja, činiti da tko bude dobre volje [~ društvo; ~ roditelje] • oraspoložívati se 〈povr.〉 postajati dobre volje [Oraspoložuje se zbog dobrih rezultata.]; ant. oneraspoloživati; vidski paranjak: oraspoložiti