gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. orijèntīrām, 3. l. mn. orijentírajū, imp. orijèntīrāj, aor. orijentírah, imperf. orijèntīrāh, prid. r. orijentírao, prid. t. orijèntīrān〉 1. v. usmjeriti 2. v. usmjeravati, usmjerivati • orijentírati se 〈povr.〉 odrediti/određivati svoj položaj prema kojoj točki u prostoru, odrediti/određivati strane svijeta i mjesto na kojemu se tko nalazi i tako pronaći/pronalaziti pravi put [~ se u prometu]