Rezultati pretraživanja za: ostavljati

  • òstavljati

    gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. òstavljām, 3. l. mn. òstavljajū, imp. òstavljāj, aor. òstavljah, imperf. òstavljāh, prid. r. òstavljao, prid. t. òstavljān 1. stavljati što privremeno na stranu, spremati što na neko vrijeme dok ponovno ne bude upotrijebljeno [~ odjeću na krevetu] 2. zaboravljati što uzeti ili učiniti zbog nepažnje ili rastresenosti [~ kišobran u školi; ~ uključen štednjak] 3. a. odlaziti i ne biti više s kim [~ djevojku; ~ muža]; sin. napuštati b. privremeno koga napuštati i prepuštati komu na skrb [~ dijete u vrtiću; ~ majku u bolnici] 4. napuštati koje mjesto i prestajati s kakvom djelatnošću koja je s njim povezana [~ grad; ~ roditeljski dom; ~ sveučilište; ~ zemlju] 5. davati komu što u naslijeđe [Otac im ostavlja kuću.] 6. prouzročivati kakvu promjenu [~ posljedice; ~ trag] • òstavljati se povr. razg. prestajati što raditi [~ se pušenja]; vidski paranjak: ostaviti

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga