gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òsūdīm, 3. l. mn. òsūdē, imp. osúdi, aor. osúdih, prid. r. osúdio, prid. t. òsūđen〉 1. izreći osudu, donijeti odluku o kakvoj kazni [~ na tri godine zatvora] 2. izraziti svoje neslaganje ili nepovoljno mišljenje o kojoj osobi, postupku ili pojavi [~ nepravdu]; vidski paranjak: osuđivati