gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òsvojīm, 3. l. mn. òsvojē, imp. osvòji, aor. osvòjih, prid. r. osvòjio, prid. t. òsvojen〉 1. vojn. prisvojiti ili uzeti čiji teritorij ili zemlju oružanom silom [~ grad na obali]; sin. zaposjesti, zauzeti 2. steći čiju naklonost ili ljubav, uspjeti se svidjeti komu [~ djevojku šarmom; ~ društvo šaljivim pričama; ~ naklonost čitatelja] 3. potaknuti u kome sklonost prema komu ili čemu [Osvojila me je ova glazba.] 4. zauzeti velik dio kakve djelatnosti [~ europsko tržište; ~ vlast]; sin. zaposjesti, zauzeti 5. uspjeti u sportskome ili kakvu drugome natjecanju ili pothvatu [~ najviši svjetski vrh; ~ olimpijsku medalju; ~ violinističko natjecanje]; vidski paranjak: osvajati