gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. otkotr̀ljām, 3. l. mn. otkotr̀ljajū, imp. otkotr̀ljāj, aor. otkotr̀ljah, prid. r. otkotr̀ljao, prid. t. ȍtkotrljān〉 1. kotrljajući odgurati s određenoga mjesta [~ iz dvorišta] 2. kotrljajući odgurati otkamo na određeno mjesto [~ u dvorište] • otkotr̀ljati se 〈povr.〉 1. kotrljajući se napustiti određeno mjesto [~ se iz dvorišta] 2. kotrljajući se dospjeti otkamo na određeno mjesto [~ se u dvorište]; sin. odvaljati; ant. dokotrljati, dovaljati