gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òtkucām, 3. l. mn. òtkucajū, imp. òtkucāj, aor. òtkucah, prid. r. òtkucao, prid. t. òtkucān〉 1. 〈neprijel.〉 a. prestati, završiti kucati ili glasnim kucanjem označiti određeno vrijeme [Otkucala je ponoć.]; vidski parnjak: otkucavati b. pren. doći ili približiti se kraju kakva stanja ili točki u kojoj će se što morati promijeniti [Njemu je otkucalo.]; sin. odzvoniti pren. 2. 〈prijel.〉 razg. v. prijaviti, tužiti