gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òtkūpīm, 3. l. mn. òtkūpē, imp. otkúpi, aor. otkúpih, prid. r. otkúpio, prid. t. òtkūpljen〉 1. postati novim vlasnikom čega plativši određenu cijenu [~ školske knjige] 2. postati vlasnikom onoga na što se polagalo određeno pravo uz određenu cijenu [~ stan]; vidski parnjak: otkupljivati