gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. otkùpljujēm, 3. l. mn. otkùpljujē, imp. otkùpljūj, aor. otkupljívah, imperf. otkùpljīvāh, prid. r. otkupljívao, prid. t. otkùpljīvān〉 1. postajati novim vlasnikom čega plativši određenu cijenu [~ školske knjige] 2. postajati vlasnikom onoga na što se polagalo određeno pravo uz određenu cijenu [~ stan]; vidski parnjak: otkupiti