gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òtopīm, 3. l. mn. òtopē, imp. otòpi, aor. otòpih, prid. r. otòpio, prid. t. òtopljen〉 1. grijanjem prevesti iz čvrstoga u tekuće stanje [~ mast] 2. prevesti što iz zaleđenoga stanja u nezaleđeno izlaganjem temperaturi na kojoj se led topi [~ jelo]; sin. odlediti, odmrznuti; ant. smrznuti, zalediti, zamrznuti 3. prevesti što iz čvrstoga u tekuće stanje u kakvu otapalu, pretvoriti u otopinu [~ sol u vodi] • otòpiti se 〈povr.〉 1. zagrijavanjem prijeći iz čvrstoga u tekuće stanje, pretvoriti se u tekućinu [Jezero se otopilo.]; sin. odlediti se v. pod odlediti, odmrznuti se v. pod odmrznuti smrznuti se v. pod smrznuti, zalediti se v. pod zalediti, zamrznuti se v. pod zamrznuti 2. topeći se prijeći iz čvrstoga u tekuće stanje, topeći se nestati [Tableta se otopila u vodi.]; sin. rastopiti se v. pod rastopiti; vidski paranjak: otapati