Rezultati pretraživanja za: otpješačiti

  • otpješáčiti

    gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. otpjèšāčīm, 3. l. mn. otpjèšāčē, imp. otpješáči, aor. otpješáčih, prid. r. otpješáčio 1. pješačeći napustiti određeno mjesto [~ s radnoga mjesta]; ant. dopješačiti 2. pješačeći dospjeti kamo s određenoga mjesta [~ s brda]; ant. dopješačiti 3. pješačeći prijeći određenu udaljenost [~ pet kilometara]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga