òtpraćati
gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òtpraćām, 3. l. mn. òtpraćajū, imp. òtpraćāj, aor. òtpraćah, imperf. òtpraćāh, prid. r. òtpraćao, prid. t. òtpraćān〉 prateći odlaziti s kim do kakva mjesta [~ goste]; ant. dopraćati; vidski parnjak: otpratiti