Rezultati pretraživanja za: otrčati

  • otr̀čati

    gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. òtrčīm, 3. l. mn. òtrčē, imp. otr̀či, aor. otr̀čah, prid. r. otr̀čao 1. trčeći napustiti određeno mjesto [~ iz sela]; ant. dotrčati 2. trčeći dospjeti otkamo na određeno mjesto [~ u selo]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga