gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òtūpīm, 3. l. mn. òtūpē, imp. otúpi, aor. otúpih, prid. r. otúpio, prid. t. òtūpljen〉 1. učiniti što tupim [~ nož] 2. pren. smanjiti čiju oštrinu, žestinu ili djelotvornost čega ili koga [~ napad]; vidski paranjak: otupljivati