gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. otúpīm, 3. l. mn. otúpē, imp. otúpi, aor. otúpjeh, prid. r. m. otúpio, ž. otúpjela, s. otúpjelo, mn. otúpjeli〉 1. postati tupim [Nož je otupio.] 2. pren. izgubiti osjećaj za što zbog duge navike, nesvjesno prihvatiti kakvo stanje [~ na bol]; vidski paranjak: otupljivati