gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. otùpljujēm, 3. l. mn. otùpljujū, imp. otùpljūj, aor. otupljívah, imperf. otùpljīvāh, prid. r. otupljívao, prid. t. otùpljīvān〉 1. činiti što tupim [~ nož] 2. pren. smanjivati čiju oštrinu, žestinu ili djelotvornost čega ili koga [~ ljudima instinkt za borbu; ~ napad]; vidski paranjak: otupiti

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. otùpljujēm, 3. l. mn. otùpljujū, imp. otùpljūj, aor. otupljívah, imperf. otùpljīvāh, prid. r. otupljívao〉 1. postajati tupim [Nož otupljuje.] 2. gubiti osjećaj za što zbog duge navike, nesvjesno prihvaćati kakvo stanje [~ na bol]; vidski paranjak: otupjeti