Rezultati pretraživanja za: otvrdnjivati

  • otvrdnjívati

    gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. otvr̀dnjujēm, 3. l. mn. otvr̀dnjujē, imp. otvr̀dnjūj, aor. otvrdnjívah, imperf. otvr̀dnjīvāh, prid. r. otvrdnjívao, prid. t. otvr̀dnjīvān 1. postajati tvrdim [Beton otvrdnjuje.] 2. pren. postajati neosjetljivim [Srce mu je postupno otvrdnjivalo.]; vidski paranjak: otvrdnuti

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga