gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ovjèrāvām, 3. l. mn. ovjerávajū, imp. ovjèrāvāj, aor. ovjerávah, prid. r. ovjerávao, prid. t. ovjèrāvān〉 službeno potvrđivati vjerodostojnost ili ispravnost čega [~ dokumente na sudu; ~ čiji potpis]; sin. ovjerovljavati, ovjerovljivati; vidski paranjak: ovjeriti