gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òvjerīm, 3. l. mn. òvjerē, imp. òvjeri, aor. òvjerih, prid. r. òvjerio, prid. t. òvjeren〉 službeno potvrditi vjerodostojnost ili ispravnost čega [~ dokumente na sudu; ~ čiji potpis]; sin. ovjeroviti; vidski parnjaci: ovjeravati