gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ozákonīm, 3. l. mn. ozákonē, imp. ozákoni, aor. ozákonih, prid. r. ozákonio, prid. t. ozákonjen〉 učiniti zakonitim [~ prava manjina]; vidski parnjaci: ozakonjavati, ozakonjivati