gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ozlòvoljīm, 3. l. mn. ozlòvoljē, imp. ozlovòlji, aor. ozlovòljih, prid. r. ozlovòljio, prid. t. ozlòvoljen〉 dovesti koga u stanje lošega raspoloženja, učiniti da tko bude loše volje [~ društvo; ~ roditelje] • ozlovòljiti se 〈povr.〉 doći u stanje lošega raspoloženja, postati loše volje [Ozlovoljio se zbog loših rezultata.]; sin. oneraspoložiti; ant. oraspoložiti, raspoložiti