Rezultati pretraživanja za: penjačica

  • penjàčica

    im. ž. G penjàčicē; mn. N penjàčice, G penjàčīcā 1. žena koja se penje 2. bot. biljka nesamostojnih stabljika koja raste oslanjajući se uz kakvu tvrdu uspravnu podlogu [ruža ~]; sin. povijuša razg.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga