im. m. 〈G plȋna, L plínu; mn. N plȉnovi, G plȉnōvā〉 kem. tvar u jednome od triju osnovnih agregacijskih stanja u kojemu su molekule toliko udaljene da gotovo nemaju međusobnoga djelovanja te stoga plin može ispuniti svaki prostor i pruža mali otpor promjeni oblika i obujma ◇ plemeniti ~ kemijski inertan plin bez boje, okusa i mirisa koji se nalazi u zraku, npr. helij, neon i argon; praskavi ~ eksplozivni plin, smjesa vodika i kisika (u omjeru 2 : 1) koja se dobiva elektrolizom vode; sin. praskavac