im. m. 〈G plȍda, L plòdu; mn. N plȍdovi, G plȍdōvā〉 1. bot. organ kritosjemenjača koji se nakon oplodnje cvijeta razvija iz plodnice, čine ga sjemenke s usplođem [jestivi ~; zreli ~] 2. biol. zametak živoga bića u ženki sisavca od oblikovanja organa do rođenja; sin. (fetus) 3. pren. rezultat kakve djelatnosti [~ mašte; ~ višegodišnjega rada] ♦ urodilo je plodom postiglo je uspjeh, uspješno je završilo