im. ž. 〈G pȍbjedē; mn. N pȍbjede, G pȍbjēdā〉 1. uspjeh u ratu ili natjecanju; ant. poraz 2. najbolji rezultat u kakvu natjecanju [~ na školskome prvenstvu]; sin. (pobjeđivanje) ♦ Pirova ~ pobjeda koja gubi svrhu zbog pretjeranih žrtava, lažna pobjeda