im. ž. 〈G pobóžnosti, I pobóžnošću/pobóžnosti; mn. N pobóžnosti, G pobóžnostī〉 1. 〈jd.〉 osobina onoga koji je pobožan ili svojstvo onoga što je pobožno; sin. nabožnost, ( religioznost) 2. crkveni obred u Katoličkoj Crkvi, molitva Isusu, Blaženoj Djevici Mariji ili kojemu svetcu [svibanjske pobožnosti]