im. ž. 〈G polarizácijē〉 1. fiz. a. uspostavljanje pravilnosti između smjera širenja svjetlosti i ravnine titranja električnoga polja u svjetlosnome elektromagnetskom valu b. koncentracija pozitivnih i negativnih električnih naboja na suprotnim stranama izolatora umetnutoga između ploča kondenzatora 2. pren. okupljanje pojedinaca, skupina ili društvenih slojeva oko dviju ideja, skupina ili osoba, obično oprečnih stajališta i djelovanja; sin. (polariziranje)