pònirati
gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pònirēm, 3. l. mn. pònirū, imp. pòniri, aor. pònirah, imperf. pònirāh, prid. r. pònirao〉 1. nestajati, gubiti se u zemlji [Rijeka ponire u tlo.]; sin. uvirati; ant. izvirati 2. pren. ulaziti u dubinu ili unutrašnjost čega [~ u duše ljudi]