im. ž. 〈G pȍsteljē; mn. N pȍstelje, G pȍstēljā〉 poet. dio namještaja na kojemu se leži, spava ili odmara [bračna~; dječja ~]; sin. krevet ♦ biti (ležati) na smrtnoj postelji umirati; biti vezan (prikovan) za postelju ležati bolestan (nepokretan) u krevetu