gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòsūdīm, 3. l. mn. pòsūdē, imp. posúdi, aor. posúdih, prid. r. posúdio, prid. t. pòsūđen〉 1. dati komu što na određeno vrijeme uz obvezu vraćanja [~ prijatelju knjigu] 2. uzeti od koga što na određeno vrijeme uz obvezu vraćanja [~ od prijatelja knjigu]; vidski paranjak: posuđivati