gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. posvjèdočīm, 3. l. mn. posvjèdočē, imp. posvjedòči, aor. posvjedòčih, prid. r. posvjedòčio, prid. t. posvjèdočen〉 obaviti čin svjedočenja, dati iskaz o čemu [~ na sudu]; sin. (zasvjedočiti)