gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòtāpām, 3. l. mn. potápajū, imp. pòtāpāj, aor. potápah, imperf. pòtāpāh, prid. r. potápao, prid. t. pòtāpān〉 1. činiti da što potone, da se spusti na dno [~ brodove] 2. prekrivati kakvo područje vodom (o vodi iz rijeka, jezera, mora itd.) [Rijeka potapa dolinu.]; vidski paranjak: potopiti