im. ž. 〈G potèncijē; mn. N potèncije, G potèncījā〉 1. moć, mogućnost mijenjanja ili podnošenja promjena 2. mat. rezultat ponovljenoga množenja istoga broja samim sobom; ant. korijen ◇ na drugu/treću/četvrtu itd. potenciju pomnožen sam sa sobom dva/tri/četiri itd. puta